POREZ NA KAPITALNI DOBITAK – SAMOOPOREZIVANJE

Kapitalni dobitak / gubitak

Kapitalni dobitak / gubitak je razlika između prodajne cene udela, hartija od vrednosti (akcija, obveznica i sl.) i prava i njihove nabavne cene, ostvarenu prodajom ili prenosom:

  • udela u kapitalu pravnih lica, akcija i ostalih hartija od vrednosti, uključujući i investicione jedinice, osim investicionih jedinica dobrovoljnih penzijskih fondova;
  • stvarnih prava na nepokretnostima;
  • autorskih prava, prava srodnih autorskom pravu i prava industrijske svojine.

Poreski obveznik

Fizičko lice i preduzetnik koji je izvršio prenos odnosno prodaju akcija, obveznica (drugih hartija od vrednosti), prava i udela.

Koji prenos se ne smatra kapitalnim dobitkom, odnosno gubitkom?

Kapitalnim dobitkom / gubitkom ne smatra se razlika nastala prenosom udela, hartija od vrednosti (akcija, obveznica i sl.) i prava kada:

  • su stečeni nasleđem u prvom naslednom redu;
  • se prenos vrši između bračnih drugova i krvnih srodnika u pravoj liniji;
  • se prenos vrši između razvedenih bračnih drugova, a u neposrednoj je vezi sa razvodom braka;
  • se vrši prenos dužničkih hartija od vrednosti čiji je izdavalac Republika, Autonomna pokrajina, jedinica lokalne samouprave ili Narodna banka Srbije (npr.trezorski zapisi, municipalne obveznice i sl.);
  • je obveznik izvršio prenos prava, udela ili hartija od vrednosti koje je pre prenosa imao u svom vlasništvu neprekidno najmanje deset godina.

Određivanje kapitalnog dobitka

Za svrhu određivanja kapitalnog dobitka, prodajnom cenom se smatra ugovorena cena, odnosno tržišna cena (koju utvrđuje nadležni poreski organ ako oceni da je ugovorena cena niža od tržišne). Nabavnom cenom se smatra cena po kojoj je obveznik stekao pravo, udeo ili hartiju od vrednosti. (Na kraju teksta je detaljnije objašnjenje o tome šta se smatra nabavnom cenom).

Poresku osnovicu predstavlja pozitivna razlika između prodajne cene i nabavne cene.

Način određivanja kapitalnog dobitka propisan je odredbama člana 73-79. Zakona o porezu na dohodak građana.

Poreska stopa

Stopa poreza na kapitalni dobitak iznosi 15%.

Prijava poreza na kapitalne dobitke

Obveznik je dužan da podnese poresku prijavu poreskom organu na opštini gde ima prebivalište najkasnije u roku od 30 dana od:

  • dana zaključenja ugovora o prenosu stvarnih prava na nepokretnostima, ugovora o prenosu autorskih prava, prava srodnih autorskom pravu i prava industrijske svojine, kao i udela u kapitalu pravnih lica;
  • isteka svakog kalendarskog polugodišta u kojem je izvršen prenos hartija od vrednosti (npr.akcija).

Dakle, ukoliko je akcionar prodao svoje akcije u periodu januar-jun, ima obavezu da podnese poresku prijavu i plati porez do 30.7.tekuće godine, odnosno ukoliko je prodao u periodu jul-decembar tekuće godine, ima obavezu da podnese poresku prijavu i plati porez do 30.januara naredne godine.

Izuzetno, rok za podnošenje poreske prijave je 120 dana od dana prodaje nepokretnosti po osnovu koje obveznik može da ostvari pravo na poresko oslobođenje.

Ostvareni kapitalni dobitak fizičkih lica se počev od 1.01.2014. godine, do propisivanja noveliranog obrasca poreske prijave za utvrđivanje poreza na kapitalni dobitak, može podneti na postojećem obrascu poreske prijave – Obrazac PPDG-3. Ako je obveznik stekao pravo na poresko oslobođenje posle podnošenja poreske prijave, ima pravo na povraćaj plaćenog poreza. Preduzetnici kapitalni dobitak / gubitak iskazuju u poreskom bilansu, te ne podnose poresku prijavu.

Šta se smatra nabavnom cenom?

  • Hartije od vrednosti (akcije, obveznice i sl.) kojima se trguje na regulisanom tržištu / MTP – cena koja je stvarno plaćena; ukoliko obveznik poreza ne dokumentuje nabavnu cenu (potvrdom o kupovini akcija/obveznica), onda se nabavnom cenom smatra najniža cena po kojoj se trgovalo u periodu od godinu dana od dana koji prethodi prodaji hartije od vrednosti (odnosno najniža zabeležena cena u prvoj prethodnoj godini u kojoj je bilo trgovanja)
  • Hartije od vrednosti (akcije, obveznice i sl.) kojima se NE trguje na regulisanom tržištu / MTP - cena koja je stvarno plaćena; ukoliko obveznik poreza ne dokumentuje nabavnu cenu (potvrdom o kupovini akcija/obveznica), onda se nabavnom cenom smatra nominalna vrednost hartije (ako akcije nemaju nominalnu vrednost, onda je to srazmerni deo neto imovine društva u momentu sticanja)
  • Investicione jedinice – neto vrednost imovine otvorenog fonda po investicionoj jedinici na dan uplate, uvećane za naknadu za kupovinu ukoliko je postojao taj trošak
  • Nepokretnost – troškovi izgradnje (ukoliko ih obveznik dokaže tj.dokumentuje), odnosno osnovica poreza na imovinu u godini nastanka obaveze po osnovu poreza na imovinu

Nabavna cena uvećava se godišnjim indeksom potrošačkih cena (prema podacima republičkog zavoda za statistiku) od dana sticanja do dana prenosa, a u slučaju nepokretnosti se i umanjuje po osnovu amortizacije, obračunate primenom proporcionalne metode po stopi iz nomenklature sredstava za amortizaciju.

Izuzeci kod nabavne cene:

Za hartije od vrednosti kojima se trguje na berzi, čija je nabavna cena utvrđena kao najniža zabeležena cena, revalorizacija nabavne cene vrši se od narednog dana od dana kad je zabeležena najniža cena po kojoj se trgovalo, do dana prenosa.

Ako je obveznik stekao poklonom ili nasleđem pravo, udeo ili hartiju od vrednosti, nabavnom cenom smatra se cena po kojoj je poklonodavac, odnosno ostavilac stekao to pravo, udeo ili hartiju od vrednosti, a ako ne može da se utvrdi ta cena onda njihova tržišna vrednost u momentu sticanja tog prava, udela ili hartije od vrednosti od strane poklonodavca, odnosno ostavioca (što utvrđuje nadležni poreski organ). Ukoliko je poklonodavac / ostavioc stekao pre 24.januara 1994.godine to pravo, udeo ili hartiju od vrednosti, poreski organ će utvrditi nabavnu vrednost prema tržišnoj vrednosti na dan 24.1.1994.godine.

Kod prodaje nepokretnosti koju je obveznik sam izgradio nabavna cena revalorizuje se za svaku godinu počevši od 1. januara godine koja sledi godini u kojoj je izvršeno ulaganje do dana prenosa.

Prebijanje kapitalnih dobitaka i gubitaka

Prebijanje kapitalnog gubitka sa kapitalnim dobitkom se može izvršiti kada obveznik prvo ostvari kapitalni gubitak, pa potom ostvari kapitalni dobitak (nije važno da li se radi o istom ili različitom pravu, udelu i hartiji od vrednosti). Prebijanje je dopušteno narednih pet godina od godine u kojoj je ostvaren prvobitni kapitalni gubitak u vezi sa kojim se vrši prebijanje.