Transferne cene su cena nastale u vezi sa transakcijama među povezanim licima. Društva su dužna da transakcije sa povezanim licima prikažu u svom poreskom bilansu.
Povezana lica su fizička ili pravna lica koja mogu kontrolisati ili značajno uticati na odluke društva, odnosno koja imaju 25% ili više udela ili akcija ili glasova u organima upravljanja društva. Takođe, povezanim licima smatraju se i pravna lica u kojima ista pravna ili fizička lica učestvuju u upravljanju, kapitalu ili kontroli, kao i bračni ili vanbračni drug, potomci, usvojenici i potomci usvojenika, roditelji, usvojioci, braća i sestre i njihovi potomci, dedovi i babe i njihovi potomci, kao i braća i sestre i roditelji bračnog ili vanbračnog druga. Svako nerezidentno pravno lice iz zemlje sa preferencijalnim poreskim sistemom, takođe se smatra licem povezanim sa obveznikom.
U poreskom bilansu posebno se prikazuju kamate po osnovu depozita, zajma i pripadajućih troškova na zajam, odnosno kredit do visine četvorostruke vrednosti obveznikovog sopstvenog kapitala.
Obveznik je dužan da uz poreski bilans priloži dokumentaciju kojom posebno prikazuje vrednosti transakcija sa povezanim licima (po transfernoj ceni) i vrednost istih transakcija po cenama koje bi se ostvarile na tržištu takvih ili sličnih transakcija da se nije radilo o povezanim licima (vrednost uvrđena po principu "van dohvata ruke"). U slučaju da obveznik ne priloži analizu transfernih cena, propisane su značajne novčane kazne I zatezna kamata na porez na dobit.
U slučaju da se obveznikova transferna cena po osnovu transakcije sa pojedinačnim povezanim licem razlikuje od cene te transakcije utvrđene primenom principa "van dohvata ruke", on je dužan da u poresku osnovicu uključi:
U slučaju kada je kod određivanja cene transakcije po principu "van dohvata ruke" utvrđen njen raspon i kada se transferna cena nalazi u tom rasponu, smatra se da se transferna cena te transakcije ne razlikuje od njene cene po principu "van dohvata ruke".
U slučaju kada je kod cene transakcije po principu "van dohvata ruke" utvrđen njen raspon, a vrednost transferne cene transakcije je izvan tog raspona, cena po principu "van dohvata ruke" jednaka je središnjoj vrednosti utvrđenog raspona.
Obveznik može umanjiti poresku osnovicu po osnovu transakcija sa povezanim licima samo u slučaju primene odgovarajućih odredbi međunarodnih ugovora o izbegavanju dvostrukog oporezivanja. Obaveze utvrđivanja transferne cene i cene po principu “van dohvata ruke” postoje i kod transakcija između stalne poslovne jedinice i njene nerezidentne centrale.
Kod utvrđivanja cene transakcije po principu "van dohvata ruke", koriste se sledeće metode: 1) metoda uporedive cene na tržištu; 2) metoda cene koštanja uvećane za uobičajenu zaradu (metoda troškova uvećanih za bruto maržu); 3) metoda preprodajne cene; 4) metoda transakcione neto marže; 5) metoda podele dobiti; 6) bilo koja druga metoda kojom je moguće utvrditi cenu transakcije po principu "van dohvata ruke", pod uslovom da primena metoda prethodno navedenih nije moguća ili da je ta druga metoda primerenija okolnostima slučaja.
Za potrebe utvrđivanja iznosa kamate koja bi se po principu "van dohvata ruke" obračunavala na zajmove, odnosno kredite između povezanih lica, ministar finansija može propisati iznose kamatnih stopa za koje će se smatrati da su u skladu sa principom "van dohvata ruke".
Kod duga prema poveriocu sa statusom povezanog lica, poreskom obvezniku priznaje se kao rashod u poreskom bilansu iznos kamate i pripadajućih troškova na zajam, odnosno kredit do visine četvorostruke vrednosti obveznikovog sopstvenog kapitala.
Transferne cene i njihov obračun regulisani su Zakonom o porez na dobit pravnih lica, Pravilnikom o transfernim cenama, Pravilnikom o poreskom bilansu i Pravilnikom o informativnoj poreskoj prijavi.
Za izradu studije o transfernim cenama neophodno je:
