TROŠKOVI ULAGANJA U ZAKUPLJENI PROSTOR

U tekstu koji sledi objašnjenje su neke od situacija vezanih za ulaganje u poslovni prostor i poreski aspekt datih ulaganja:

  1. Ulaganja koje društvo ima u zakupljeni proslovni prostor koja se u bilansu uspeha priznaju kao rashodi, priznaju se i u poreskom bilansu, osim u slučaju kada su u pitanju troškovi koji nisu nastali u svrhu obavljanja poslovne delatnosti ili u slučaju da ne postoje dokumenta o datim troškovima. U slučaju da ugovor o zakupu ne predviđa ulaganje zakupca, troškovi ulaganja se svakako mogu dokumentovati računima izvođača radova ili ugovorom sa izvođačem, računima drugih dobavljača i sl.
  2. Prema Mišljenju Ministarstva finansija od 21.12.2010.godine ukoliko je fizičko lice - osnivač sklopio je sa pravnim licem čiji je osnivač, ugovor o davanju poslovnih prostorija (koje su u vlasništvu tog fizičkog lica - osnivača) na poslugu bez naknade, te ukoliko je predviđeno da pravno lice izvrši određena ulaganja u nepokretnost kako bi je funkcionalno prilagodilo svojim potrebama (samo za period dok traje posluga), uz obavezu da fizičkom licu po isteku perioda posluge nepokretnost (poslovni prostor) vrati u prvobitnom stanju, odnosno da nepokretnost vrati u stanje u kome je primio na poslugu, takva ulaganja nisu predmet oporezivanja porezom na dohodak građana na prihode od nepokretnosti. Naime, iznos troškova po osnovu ulaganja u nepokretnost, u slučaju kad ne proizilazi iz obaveze preuzete ugovorom već su u svrhu prilagođavanja objekta sopstvenim potrebama lica koje ga koristi u tom periodu (konkretno poslugoprimca), samo za vreme dok traje korišćenje (nisu trajnog karaktera), uz njegovu obavezu da nepokretnost po isteku perioda posluge vrati u prvobitno stanje, ne predstavlja prihod fizičkog lica u slučaju kad po isteku perioda posluge primi nepokretnost natrag u svoj posed u kvalitativno i kvantitativno istom stanju u kome je tu nepokretnost i dao u poslugu.
  3. Međutim, u slučaju kad je saglasno prirodi i obimu izvršenih radova i vrsti ulaganja u nepokretnost (npr. zamena instalacija, poda, zidnih obloga, stolarije i sl.) evidentno da više ni na koji način nije moguće izvršiti povraćaj u prvobitno stanje (npr. vraćanje starih keramičkih pločica, prethodno ugrađenog parketa, do tada korišćenih instalacija i sl.), odnosno kada pravno lice vrati fizičkom licu nepokretnost, ali ne u prvobitnom stanju u kom je primilo na poslugu, već u izmenjenom stanju koje je nastalo kao posledica određenih ulaganja izvršenih od strane pravnog lica, a fizičko lice - davalac posluge ne naknadi pravnom licu vrednost izvršenih ulaganja, u ovom slučaju fizičko lice ostvaruje prihod koji podleže oporezivanju porezom na dohodak građana.

Saglasno načelu fakticiteta, Poreska uprava u svakom konkretnom slučaju utvrđuje sve činjenice koje su od značaja za opredeljenje poreskog tretmana prihoda koje ostvari fizičko lice, saglasno članu 9. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji.